Istražitelj požara Markus Knor ocjenjuje da eksplozija i požar u baru “Le Konstelasion” u Kran-Montani u Švajcarskoj snažno podsjeća na tragediju iz 2003. godine u američkom “Stejšn Najtklabu”, kada je poginulo oko 100 ljudi. Prva asocijacija na tragediju u Švajcarskoj, mi je bio požar u Stejšn Najtklabu. To je u javnosti izuzetno poznat slučaj iz SAD iz 2003. godine, u kojem je život izgubilo oko sto ljudi. Situacija je veoma slična – pirotehnika zapali zidnu ili plafonsku konstrukciju, a prisustvo plastike dovodi do toga da se prostor za vrlo kratko vrijeme nađe u potpunom požaru – kaže Markus. Na osnovu…
Istražitelj požara Markus Knor ocjenjuje da eksplozija i požar u baru “Le Konstelasion” u Kran-Montani u Švajcarskoj snažno podsjeća na tragediju iz 2003. godine u američkom “Stejšn Najtklabu”, kada je poginulo oko 100 ljudi.
Prva asocijacija na tragediju u Švajcarskoj, mi je bio požar u Stejšn Najtklabu. To je u javnosti izuzetno poznat slučaj iz SAD iz 2003. godine, u kojem je život izgubilo oko sto ljudi. Situacija je veoma slična – pirotehnika zapali zidnu ili plafonsku konstrukciju, a prisustvo plastike dovodi do toga da se prostor za vrlo kratko vrijeme nađe u potpunom požaru – kaže Markus.
Na osnovu snimaka i svjedočenja, Knor ukazuje da se radi o zapaljenim zvučno-izolacionim pločama od plastike.
– Na snimcima plafon izgleda kao
akustična obloga. Talasi i ispupčenja služe da se dobije veća površina, što je dobro za akustiku, ali u slučaju požara predstavlja katastrofu. Zapaljiv materijal sa velikom površinom u odnosu na masu mnogo se lakše pali i znatno brže sagorijeva. Može se uporediti i sa blokom drveta. Čvrsti blok je teško zapaliti, ali opiljci od njega gore – kaže stručnjak.
Na snimku se vidi kapanje zapaljenog materijala
Posebno ističe brzinu širenja vatre i pojavu zapaljenih kapljica.
– Na snimku se jasno vidi kapanje zapaljenog materijala već u prvim sekundama. To ukazuje na plastiku poput polistirena. Ako takav materijal nije usporivač plamena,
on brzo gori i kaplje u plamenu. Pošto je postavljen horizontalno na plafonu, požar se tamo širi izuzetno brzo – kaže on.
Prema njegovim riječima, to dovodi do ekstremno brzog zagrijavanja prostora.
– Toplota se u ovom slučaju ne širi odozdo naviše, već je vatra već gore. Cijela prostorija se veoma brzo zagrijava i u takvim okolnostima može doći do potpunog požara za svega 60 do 90 sekundi – navodi on.
Govoreći o odgovornosti, Knor navodi da se pitanje nepažnje neminovno nameće.
– Nisam pravnik, ali kada se krše propisi ili kada ljudsko djelovanje utiče na tok požara, optužba za nepažnju se brzo postavlja. Korišćenje klasičnog novogodišnjeg vatrometa u zatvorenim prostorima često uopšte nije dozvoljeno – kaže stručnjak.
On naglašava da postoji posebna pirotehnika namijenjena zatvorenim prostorima, ali upozorava na rizične kombinacije.
– Kombinacija pirotehnike i lako zapaljivih građevinskih materijala, ukoliko su oni zaista korišćeni, svakako je izuzetno nepovoljna – navodi on.
Osvrćući se ponovo na slučaj iz SAD, Knor ističe da je to bio
ozbiljan alarm za struku.
– Požar u Stejšn Najtklabu 2003. godine bio je poziv na buđenje za stručnjake, naročito kada je riječ o brzoj propagaciji požara kod penastih i plastičnih materijala. Iz toga smo odavno morali da naučimo – podsjeća Knor.
Smatra da bi tragedija u Kran-Montani mogla imati sličan efekat u Evropi.
Moguće je da je ovo trenutak kada će se u Evropi detaljnije sagledati ovakve kombinacije, posebno kada su u pitanju plastike, i kada će se razviti veća osjetljivost prema tim rizicima – kaže on.
Tri mjere za sprječavanje eksplozija
Kao ključne mjere za sprječavanje sličnih tragedija, Knor navodi tri pravca djelovanja.
Prvi je građevinski – da se uopšte ne koriste zapaljivi materijali. Drugi je izbjegavanje izvora paljenja, kao što je pirotehnika, u blizini takvih materijala. Treći su mjere za sprječavanje širenja požara, poput prskalica, pri čemu se mora provjeriti njihova efikasnost kod plafonskih požara – kaže Markus Knor, istražitelj za požare i eksplozije, prenosi
Blic.
